Adolescenti su pod većim pritiskom nego prije – ovako im možemo pomoći
27.02.2017. by admcjelovitostIspiti, društveni mediji, opsesija tijelom – adolescenti se nalaze pod većim pritiskom nego prije. Zato je nužno razmišljati o načinima na koje im možemo pomoći.
Na adolescente se obično gleda kao na “problem’’. Međutim, zaboravlja se da je njima samima jako zahtjevno pomiriti sve unutarnje konflikte s kojima se susreću.
U ovom tekstu namjera nam je približiti sve ono što vam kao roditelju ili odrasloj osobi može pomoći u komunikaciji s adolescentima.
Za početak trebamo razumjeti kontekst njihovog razvoja, kako bismo im mogli biti adekvatna podrška.
Prva stepenica na putu kompletnijeg razumijevanja vaših adolescenata je razumijevanje načina kako funkcionira njihov mozak. Svi ostali oblici podrške razvijaju se u okviru razumijevanja njihove biološke i razvojne posebnosti.
Mozak adolescenta još uvijek je u fazi razvoja i u toj fazi nastavlja biti sve do njihove 25. godine života. Većina problema s kojima se susreću mladi u toj dobi vezani su uz kontrolu ponašanja tj. impulsa. Upravo je to područje s kojima roditelji i odrasli imaju najviše problema.
Odrasli su zbunjeni adolescentskim emocionalnim ispadima, načinima na koje donose odluke ili pak njihovom nemarnošću.
Za takvu vrstu ponašanja zadužen je dio mozga koji se upravo razvija u tom periodu. Riječ je o frontalnom odnosno čeonom režnju koji je zadužen za organiziranje, upravljanje pažnjom, samokontrolu, predviđanje posljedica i planiranje. Kada ovo znamo možemo s više razumijevanja pristupiti adolescentima. Naravno, to ne smije biti isprika za popustljivo ponašanje, ali svakako treba biti kontekst unutar kojeg sagledavamo njegove promjene u ponašanju. Vrijedno je svog adolescenta upoznati s ovim činjenicama o funkcioniranju njihovog mozga jer nekada i oni sebe same teže razumiju.
U tom razdoblju u mozgu pojačano se stvara siva tvar i one živčane stanice koje se koriste jačaju, a one koje se ne koriste propadaju.
Tu dolazimo do važnosti aktivnosti kojima se bavi adolescent. Je li aktivan, čita li, bavi li se sportom ili je pred TV-om. Sve navedene aktivnosti oblikuju njegov mozak. Zato kažemo da je adolescencija razdoblje mogućnosti i/ili rizika. Uloga roditelja i odraslih je dosta bitna u sugeriranju i poticanju korisnih aktivnosti.
Današnje doba podmuklo je doba. Adolescenti su izloženi različitim iskušenjima, pasivnim podražajima i sjedilačkom načinu života. Vrijeme u kojem živimo mnogo je kompleksnije nego ranija razdoblja. Međutim možemo učiniti mnogo kako bi adolescentima pomogli u upravljanju sa stresom s kojim se svakodnevno susreću. Navest ćemo neke od primjera.
- Adolescenti proživljavaju intenzivan pritisak uslijed visokih akademskih očekivanja
Nemojte im uvijek “dolijevati ulje na vatru”. Razmislite kako biste se vi osjećali da vas svaki dan kada dođete kući s posla čeka šef sa svojim komentarima i bombardira vas prijedlozima za poboljšanje! Adolescenti su tijekom dana, svakodnevno, suočeni s testovima i procjenama, zato im dopustite da dom bude mjesto predaha od pritisaka vanjskog svijeta. Mjesto gdje se mogu odmoriti i regenerirati. Možete zajedno prošetati psa, popiti kakao ili pronaći neku aktivnost u kojoj ćete biti zajedno bez obaveza i bez “pametnih tema”.
Ako vidite da su pred prevelikim stresom i pritiskom, pametno je da potražite pomoć stručnjaka psihoterapeuta. Na taj način adolescent će uz stručnu pomoć, u sigurnom okruženju, usvojiti oblike ponašanja koji će mu pomoći.
- Adolescentima nedostaje psihološka otpornost.
Dio nedostatka psihološke otpornosti dijelom lezi i u pretjeranu štićenju adolescenta. Kad smo sami bili mladi šetali smo naokolo bez suviše nadzora. Učili kako da riješimo problem i pregovaramo. Danas su djeca previše nadzirana i konstantno provjeravana. U pokušaju da budu sretni i da im bude dobro, sprječavamo ih da prirodno razvijaju svoje resurse i psihološku otpornost.
Kako bi razvili psihološku otpornost nemojte se baviti njihovim problemima, nemojte odmah skakati i kritizirati njihove izbore, dopustite im da griješe! Na taj način uče i činite im dugoročno dobro. S ciljem razvijanja psihološke otpornosti adolescenata u Cjelovitosti provodimo posebno prilagođeni program.
- Adolescenti su na ‘’prvoj crti’’ današnjeg on-line svijeta
Tehnologija koja je uznapredovala adolescente dovodi u situaciju da dnevno koriste više od jednoga uređaja. Ta ideja je istovremeno primamljiva, ali i povećava osjećaj pritiska. Korisnici društvenih medija na njima dijele svoje uspjehe i prikazuju nam svoje ‘’savršene živote’’, a u isto vrijeme skrivaju svoje poraze, neuspjehe i manjkavosti. Na mlade to ostavlja dojam vlastite nesavršenosti, a pri tome raste i njihovo nezadovoljstvo. Stoga je rad na njihovoj samosvijesti i samopouzdanju ključan, kako bi se izborili s uspoređivanjem s drugima.
- Nadzirite njihovo on-line vrijeme
Doista je bitno da sat vremena prije odlaska na spavanje budu u miru, bez ikakvih uređaja te da se odupru provjeravanju mailova i poruka. Zapamtite da multitasking nije od pomoći, a odrasli bi trebali biti dobar uzor u tome. Dobar san trebao bi biti cilj.
Stoga, hoće li adolescencija biti razdoblje velikih mogućnosti dosta ovisi o roditeljima i značajnim odraslim figurama.
Tags: adolescenti. problemi u školi, druga strana školskih dana, psihoterapija, tinejdžeri
Vrijeme je za redizajn ljubavnih odnosa
16.02.2017. by admcjelovitostUslijed smo razdoblja u kojemu ljubavni odnosi doživljavaju promjene. Potonje konstatiraju i brojni sociolozi komentirajući sve veći broj prekinutih brakova. Razloge, naravno, ne valja tražiti samo u pojedincu. Brojkama doprinose brojni društveni faktori koji mijenjaju i naše nutrine, osjećaje i želje. Iz sociološke perspektive brojka razvoda povećala se i zahvaljujući većim mogućnostima.
Ravnopravnost spolova i, posljedično, ekonomska neovisnost omogućila je izbor što treba promatrati samo pozitivno. S druge strane, ubrzani životni stil, nerealno očekivanje od veze koje možemo imati i hraniti ga slikama uhvaćenim u medijima te manjak volje i strpljenja da ulažemo u odnos prepreke su zdravim vezama.
Zbog svega navedenog u vremenu smo kada valja promisliti redizajniranje intimnih odnosa. Ako ih osvijestimo, izvanjski nam faktori pružaju šansu za promjenu. Zamjenu zastarjelih modela novim odnosom točnije „osviještenom vezom“. Pojam je to posve nepoznat u kontekstu brakova staroga doba.
Prije svega definirajmo na što mislimo kada kažemo „osviještena veza“.
Pod takvom vezom podrazumijevamo odnos u kojemu partneri žele osjetiti njegov smisao, a to je rast. Kako individualni rast, tako i zajednički rast.
Većina ljudi u vezi želi zadovoljiti neku svoju osobnu potrebu. Bilo da je to želja za pažnjom, želja za partnerstvom kako bi se zadovoljila društvena norma, bijeg od samoće i slično. Odnosi potaknuti nekom od spomenutih želja kratkog su roka trajanja ili slabe kvalitete. Glad za pažnjom uskoro mijenja glad za pažnjom nove osobe. Brak uvjetovan društvenom normom uskoro postaje teret. Usamljenost izbija na površinu unatoč društvu druge osobe.
S druge strane, kada dvoje ljudi u vezu uđu s idejom da se zajedno razvijaju i rastu, iz nje i dobivaju mnogo više zadovoljstva. Partnerstvo postaje put osobne evolucije i dvije osobe imaju prilike naučiti o sebi mnogo više nego što bi to mogle pojedinačno. Naravno, dolazit će izazovi, ali „osviještena veza“ to i podrazumijeva.
Izdvajamo nekoliko osobina „osviještene veze“.
- Osviješteni par nije fokusiran na ishod veze. U nju ne ulaze tendenciozno, ganjajući ideju braka ili postavljajući si kakav drugi cilj. Bitno im je iskustvo tog odnosa i zajedničko vrijeme. To ne znači da im nije stalo kakav će biti ishod veze i da nemaju želja o zajedničkoj budućnosti, već da su prvenstveno usmjereni na razvoj tog odnosa i bivanje u njemu „sada“. Svjesni su da se svi razvijamo i mijenjamo psihički, mentalno, duhovno i emocionalno. Kada razvoj prestane, osjećamo da nešto nije kako treba. Tada često veze i brakovi pucaju, ali ljudi ne pronalaze riječi kako bi opisali razloge jer ih često nisu ni svjesni.
- Osviješteni su parovi svjesni da svatko nosi svoju „prtljagu“. Osviješteno partnerstvo podrazumijeva da svi sa sobom nosimo prošla iskustva, kako dobra, tako i loša. Znaju da će se pojavljivati situacije koje će na svjetlo dana iznjedriti našu ranjivost. Da će doći do događaja koji će nas podsjetiti na one u kojima smo se osjetili napušteno i zanemareno te da zbog toga možemo burno reagirati. Mnogi od nas vjeruju da se u vezama trebamo osjećati samo dobro i kada se pojave neugodne emocije imaju potrebu otići. S druge strane, mnogi se i zadržavaju u destruktivnim odnosima u kojima su samo zbog straha ili navike. Osviješteni su pojedinci u sredini između tih dviju krajnosti. Znaju da su mnoge reakcije tek plodovi uvjerenja i prošlih iskustava. Znaju i da se destruktivni obrasci radom mogu promijeniti. Imaju razumijevanja i rade na odnosu dok god u njemu postoji prostor za rast, ali istovremeno nemaju problem iz njega otići ako su sve mogućnosti iscrpljene.
- U osviještenoj su vezi svi osjećaji dobrodošli. Postoji prostor za sve vrste osjećaja. Neugodne i ugodne. Postoji i prostor da se ti osjećaji iskažu. To je često škakljivo područje i mnogima nije lako govoriti i izražavati svoje emocije. No upravo je partnerstvo prilika za emocionalno zacjeljivanje. U partnerskim odnosima dobivamo priliku pokazati se onakvima kakvi zaista i jesmo i dati partneru odnosno partnerici priliku da učini isto. To zna biti zastrašujuće i mnogi provode godine i godine prilagođavajući se i glumeći zbog straha da će, ako se pokažu kakvi zaista jesu, izgubiti ljubav. Radikalna je iskrenost jedina opcija. Ona vodi do istinskog poznavanja i razumijevanja, kombinacije koja će učvrstiti vašu ljubav.
- Veza je mjesto za vježbanje ljubavi. Ljubav i jest vježba. Trening prihvaćanja, prisutnosti, opraštanja i koračanja područjem ranjivosti. Nekada je tretiramo kao finalnu destinaciju, a ona to nije. Želimo da jednom dosegnuti osjećaj ugode i vrhunca jednostavno traje zauvijek, ali u praksi se osjećaji izmjenjuju. Odnose trebamo shvatiti kao istraživačke pothvate, o partneru tj. partnerici, ali i o nama samima.
Izvori:
Tags: gestalt, grupe za osobni razvoj, ljubavni odnosi, psihoterapija, razvod
Poznajete li dijelove svoje ličnosti?
31.01.2017. by admcjelovitostPonekad proces samoprihvaćanja ne ide najlakše. Iako znamo da je za nas ljekovito pružiti samom sebi podršku, katkada to jednostavno ide teško ili izostaje.
Nekada naš um nalikuje na bojište na kojemu se različiti bučni glasovi bore za prevlast. Neki od tih glasova su nam draži, neki manje dragi, a neke od njih preziremo.
Svi ti glasovi, točnije nepodudarni aspekti naše ličnosti, dio su nas.
Različite teorije i različiti psihoterapeuti zovu ih različitim imenima. Otac psihoanalize Sigmund Freud identificira superego i id. Fric Perls, tvorac Gestalt terapije, zove ih top dog i under dog. Utemeljitelj transakcijske analize Erik Bern naziva ih roditeljem i djetetom.
Svaka od navedenih dijelova ličnosti, takozvane podličnosti, organizirana je oko potrebe cjelokupne osobe. Potrebe koje imaju te podličnosti nastale su kada u prošlosti neka od tih potreba nije zadovoljena. Jačina tih potreba može se pripisati okolnostima u kojima je prvotno nastala.
Nekada je naša potreba u sadašnjosti neadekvatna danoj situaciji, jer je unutar nje neprerađeni materijal od prije te je tada vrijedno da se zagledamo u okolnosti u kojima je potreba prvotno nastala.
Polje podličnosti koje igraju različite uloge unutar jedne osobe je široko. Postoje podličnosti koje igramo u stvarnosti: roditelj, dijete, direktor, profesor, učenik, potrošač, ljubavnik, ljubavnica… Unutar jedne podličnosti, primjerice ljubavnice, javljaju se under i top dog u vidu sukoba. Under ne zna što bi i pasivan je, a top dog naređuje i kritičan je. U praksi se to može očitovati situacijom u kojoj bi osoba ostavila partnera međutim ne zna što bi odlučila, u konfliktu su njezini različiti intrapsihički dijelovi.
Mnogi od nas imaju sporedne ličnosti s nepodudarnim stavovima. Jednostavan primjer za to je promet. U prometu možemo biti i pješak i vozač. U životu imamo nepodudarne stavove različitih ‘’sporednih’’ podličnosti i jako je bitno biti u stanju spojiti njihove različite uloge. Naravno za početak ih trebamo osvijestiti kako bismo ih integrirali te nadišli konflikt među njima. Top i under dog predstavljaju polaritete. Ta podjela ličnosti označava intrapsihički konflikt i borbu poruka usvojenih iz okoline. To je poput borbe između roba i gospodara.
Psihoterapijski rad jedan od odličnih načina nadilaženja unutarnjih konflikata.
Nadalje, svaka osoba ima izrazito individualne podličnosti i nisu istovjetne s podličnostima drugih osoba. Svi smo mi učenik, ljubavnik, pješak i slično, međutim kvaliteta tih podličnosti, odnosno sukob koji se javlja unutar njih je individualan i svatko bi ga drugačije opisao za sebe. Ipak, u svakom od nas postoje te dvije krajnosti, polariteti top i under dog. Zato je bitno ne uspoređivati se i pokušati osluškivati sebe.
Igre koje igraju vaše podličnosti, top i under dog, u vašoj glavi mogu biti destruktivne ako ih niste svjesni ili ako vas njihov konflikt dovede u pat poziciju i blokira vas.
Jedan od ciljeva samopromatranja, a onda i samoprihvaćanja, jest postati što svjesniji središnjeg dijela ličnosti kako bi mu se dala snaga za odlučivanje između podličnosti koje se nalaze u sukobu. Ignoriranje ili odbacivanje bilo kojeg dijela ličnosti neće biti uspješno baš zato što je svaka od njih organizirana oko autentične želje cjelokupne ličnosti.
U nastavku teksta, donosimo vam kratka obilježja podličnosti ‘’top dog’’ i ‘’under dog’’ kako biste ih lakše prepoznali u vlastitom životu.
Top Dog – dio koji naređuje:
- postavlja se kao da zna najbolje
- autoritativan stav
- kontrolira, zahtjeva, gura, kritizira…
- pun ‘’progutanih’’ zahtijeva izvana, a ne svojih autentičnih
- manipulira i prijeti katastrofičnim predviđanjima
- komentira i prosuđuje život osobe (ponašanje, osjećaje) na kritičan, neuvažavajući, odbacujući ili okrutan način
Under Dog – pasivni dio koji ima izgovore i razloge za odgađanje:
- dio koji sabotira, brani se, slab je i nemoćan
- često taj dio sabotira zahtjeve top doga
- dio ličnosti koji je žrtva, potlačeni dio
- ponekad dio koji predstavlja malo dijete u osobi koje top doga napada i drži mu prodiku
Tags: gestalt, psihoterapija, top dog, under dog
Kako pomoći tinejdžerima da prevladaju destruktivne obrasce ponašanja
30.01.2017. by admcjelovitostU svome se psihoterapijskom radu susrećem s mnogim tinejdžerima. Veći broj klijenata mlađih od 18 godina upućuje na to da se i na našim prostorima počela mijenjati slika psihoterapije kao nečega potrebnog samo bolesnima te mnogi roditelji prepoznaju potrebu da posredstvom psihoterapeuta svojim tinejdžerima olakšaju proces sazrijevanja i sve probleme koje on sa sobom nosi.
Na temelju svog iskustva u radu s tinejdžerima mogu reći da su u porastu problemi s poremećajima prehrane, anoreksijom, bulimijom. Razlozi su tome različiti, no dobrim dijelom proizlaze iz suvremenih trendova i fokusa na fizički izgled koji sa sobom nosi današnje društvo te manjak samosvijesti i samopouzdanja tinejdžera.
Također, prisutan je i problem samoozljeđivanja, često posljedica neizraženih osjećaja ljutnje, problema u komunikaciji, problema u odnosima s vršnjacima ili članovima obitelji te neznanje o tome kako postaviti jasne granice prema drugima, reći ne te se na taj način zauzeti za sebe i vlastite potrebe. U osnovi samoozljeđivanja jest agresija usmjerena prema sebi. Stoga tijekom razgovora, tinejdžere učimo kako primjerice energiju ljutnje prepoznati te je na adekvatan način izraziti prema van. Adekvatan način nikada nije povređujući ni za njih, ni za druge, a nije niti potiskivanje emocija.
Većinu tinejdžera ipak muči pritisak i potreba za prihvaćanjem okoline kao i nimalo neobični problemi povezani sa školom: strah od odgovaranja, strah od ocjena, briga o budućnosti, iscrpljenost, pozicioniranje sebe u svijet odraslih.
Zbog uočene potrebe za programom namijenjenom tinejdžerima u Cjelovitosti provodimo program naziva Druga strana školskih dana. Radi se o programu socijalnog i emocionalnog učenja kojim mladi spoznaju kako se suočiti sa životnim izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Cilj mu je dovesti do jačanja samosvijesti i samopouzdanja, poboljšati sposobnost za uspjeh u školi, karijeri i životu, stvoriti pozitivan stav prema učenju, smanjiti stres i strah od odgovaranja, popraviti nošenje s uznemiravajućim osjećajima i impulsima te postići veću razinu koncentracije i pozornosti.
Brojna istraživanja pokazala su da socijalno i emocionalno učenje, ne samo da poboljšavaju uspjeh, već i povećavaju pozitivno socijalno ponašanje. Drugim riječima tinejdžeri postaju ljubazniji i spremniji za dijeljenje te sposobniji za empatiju.
Neki od načina na koje roditelji mogu pomoću svojim tinejdžerima su sljedeći.
- Modelirajte vlastito ponašanje
Ne zaboravite da djeca prvenstveno uče ono sto vide, a ne toliko ono što im govorite. Stoga je važno da vaš model ponašanja bude vlastiti primjer vašoj djeci. Pratite svoje ponašanje i ispravljajte svoja neprimjerena ponašanja. I imate na umu da je mozak tinejdžera još uvijek u procesu razvoja pa budite blaži prema njima nego li prema sebi jer se njihov mozak tek sprema imati kapacitete koje vi imate.
- Razgovarajte, slušajte i podržavajte
Vjerojatnije je da će se mladi ljudi koje roditelji zanemaruju povesti za agresivnim impulsima djelovanja ili će im biti vrlo teško umiriti se. Stoga je razgovor i prisutnost u životu vašeg tinejdžera od presudnog značaja. Ne pitajte pitanja samo da biste pitali, radije neka ona budu motivirana iskrenom željom za komunikacijom s vašim tinejdžerom. Komunicirajte na sve načine s njima: razgovorom, porukom, e-mailom, komentarom na zidu preko fejsa. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom što više, o emocijama, stavovima, snovima, događajima oko vas. Razgovorom oni uče izraziti svoj unutarnji svijet riječima.
- Odvojite djecu od sebe
Ne upadajte u stupicu previše zaštitničkog roditeljstva i svoje dijete potičite na nove aktivnosti. Na taj će način dobiti priliku za rast. Kaže se da roditelji imaju dva glavna zadatka prema djeci, voljeti ih i pustiti ih. Preduvjet za stvaranje drugih zdravih odnosa u životu vaše djece jest upravo vaše odvajanje od njih. Vas tinejdžer se mora naučiti razvijati odvojen od vas kako bi postao kompletna osoba.
- Poštujte djecu
Poštovanje je temeljni sastojak svakog dobrog odnosa. Poštovanje je dvosmjerna ulica. Poštovanje znači prihvatiti da vaša djeca imaju vlastito dostojanstvo, vlastito mišljenje, vlastite emocije i pravo na vlastite pogreške. Baš kao i vi.
- Pomozite im da pobjede negativne misli
Tinejdžeri koji pate od anksioznog poremećaja često strahuju od ishoda svojih akcija i često imaju negativne misli. Najčešće su to situacije u kojima misle da ih okolina percipira negativno, da će dobiti loše ocjene ili da će nešto u situaciji pred njima krenuti po zlu te da netko ima negativnu fiksaciju na njih. Pokušajte ih razgovorom osvijestiti da su takve misli uobičajene i ne nužno realne te da se događaju i drugima i ponukajte ih da ih zamijene s pozitivnima.
- Vježbajte tehnike opuštanja
Naučite tinejdžere dubokome disanju u trenutku kada osjećaju pojačani pritisak. Neka to čine na način da jednu ruku stave na trbuh, a drugu na prsni koš. Prilikom udaha neka broje do četiri, dvije sekunde neka zadrže dah te prilikom izdaha broje do šest. Nakon nekoliko ponavljanja disanje će im se samo prilagoditi novome tempu.
- Brinite se za sebe
Što tinejdžeru doista treba, jest zadovoljan roditelj. Roditelj koji sluša sebe, koji realizira svoje potrebe i koji se zna brinuti na zdrav način za sebe. Tek u toj situaciji roditelj može pomoći drugima oko sebe.
Piše: Anja Melcher
Tags: druga strana školskih dana, psihoterapija, tinejdžeri, učenje
Zašto se uoči blagdana javljaju depresije?
28.12.2016. by admcjelovitost
Često možemo čuti da je vrijeme zimskih blagdana najsretnije doba godine. Idealna prilika za radost i zahvalnost te druženje s obitelji, prijateljima i kolegama. Ipak, prema podacima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, vrijeme Božića i zimskih praznika, vrijeme je kada se pojavljuje najveći broj depresija.
Također, bolnička i policijska izvješća svjedoče o najvišim brojkama suicida i pokušaja suicida, a brojna istraživanja ukazuju da upravo ovo doba godine kod velikog broja ispitanika izaziva neugodne emocije.
Zašto je tako? Je li Grinč najsnažniji tijekom prosinca? Jesu li možda krivci manjak sunca i sivilo zime? To su neka od mogućih objašnjenja, ali čini se da su vjerojatniji razlozi ipak nerealistična očekivanja i intenzivno promišljanje o vlastitom životu.
Neki ljudi postaju depresivni čak i ljuti zbog komercijalizacije blagdana stavljajući fokus na darove i domjenke. Neke deprimira uspoređivanje s drugima koji, iz njihove perspektive, provode ljepše, bogatije i „bjelje Božiće“ te luđe dočeke novih godina. Na kraju, mnogi ljudi osjećaju se usamljeno jer su možda izgubili člana obitelji ili najmiliji žive daleko od njih.
Postavlja se pitanje što učiniti ako smo među onima koji pate od depresije? Psihoterapeuti i psiholozi sugeriraju sljedeće:
- Prije svega, ako su simptomi depresije naglašeni, potražite pomoć stručne osobe
- Ako vas deprimira blagdanska potrošnja, postavite osobne granice vezane uz broj i cijenu poklona i društvenih događanja koja ćete obići
- Zaboravite na idilične prikaze blagdana koje serviraju prigodni filmovi, mediji i ljudi u vašoj okolini. Smanjite očekivanja i nastojite uživati u svakom momentu odmora.
- Uključite se u neku dobrotvornu aktivnost i pomozite onima kojima je potrebna pomoć
- Fokusirajte se na ono što imate, a ne na ono što vam nedostaje
- Izbjegavajte intenzivnu analizu vlastita života
- Aktivirajte se, posjetite mjesto ili poduzmite aktivnost koju još niste
- Usmjerite misli na sve dobre stvari vezane uz blagdane: priliku za odmor, druženje s prijateljima i obitelji, duh pomaganja i zahvalnost.
Vrijeme blagdana mnogima teško pada. Onima koji uživaju u ovome dijelu godine, to je prilika da se posvete i pomognu ljudima koji pate od depresije. Za one pak koji pate od depresije, vrijeme je idealno za poduzimanje akcije i borbu protiv neugodnih emocija.
Izvor: www.psychologytoday.com/Ray Williams
Tags: psihoterapija
SAMOPRIHVAĆANJE – ljekoviti odnos prema sebi
21.12.2016. by admcjelovitostOsobni rast uključuje vlastito samoprihvaćanje i zalijeva se ljubavlju koju osjećamo prema sebi.
Često se nađemo u situaciji da bismo se željeli promijeniti na silu. Odbaciti sve ono što nam se ne uklapa u sliku o sebi. Sve što nam smeta. I tada je vrijeme da se zaustavimo. Da postanemo svjesni naših „čudovišta i demona”. Da ih imenujemo. Da ih vidimo. Možemo ih ispisati na papir. Na taj način ćemo ih postati svjesni i bit ćemo u kontaktu s njima, a to je potrebno ako želimo prihvatiti sebe i u „miru” krenuti prema nekim novim horizontima.
Što se više trudimo da budemo ono što nismo, to u većoj mjeri ostajemo nepromijenjeni. Pritom si šaljemo poruku da nismo dovoljno dobri takvi kakvi jesmo i da moramo biti drugačiji.
Rastrgani između željene slike i onoga što jesmo ostajemo zaglavljeni i ne mijenjamo se. Upravo u tom dijelu zaglavljenosti nalazi se naša autonomija i ljubav prema sebi, potencijal za transformaciju i osobni rast.
Samoprihvaćanje je način novog bivanja sa sobom. Ono podrazumijeva poznavanje sebe i prihvaćanje sebe. Poznavanje sebe podrazumijeva iskrenost bez stavljanja „make up-a ” na ono što nam ne odgovara o sebi samima. Poznavanje sebe podrazumijeva svjesnost o vlastitim „poželjnim i nepoželjnim’’, „jakim i slabim” stranama, svemu onome što nas čini takvima kakvi jesmo. Tek onda kada ih prigrlimo možemo govoriti o prihvaćanju sebe. Kada su neke naše osobine, emocije ili negativni doživljaji sebe neosviješteni, onda imaju “vlast ”nad nama, ovako osviješteni, više ne djeluju iz našeg nesvjesnog te nam omogućavaju kapacitet za rast tj. samoregulaciju. Samoprihvaćanje u terapijskom procesu prolazi različite faze, da bi naposljetku došlo do oslobađanja potisnutog sadržaja.
Paradoksalna teorija promjene govori upravo o tome da promjena počinje tek s prihvaćanjem vlastite cjelovitosti (gestalta). Upravo svjesnost i kontakt omogućavaju prirodnu i spontanu promjenu kod čovjeka. Što se osoba vise trudi biti ono što nije, to su veći izgledi da će ostati ista i neće doći do željene promjene. U tome je paradoks. Često klijenti u terapiji imaju unutarnji konflikt između različitih dijelova sebe i u njih je nužno pogledati. U sljedećem tekstu ćemo vas upoznati s „top dogom“ i „under dogom“ te njihovim utjecajem na promjenu.
I ne zaboravite, osobni rast uključuje vlastito samoprihvaćanje i zalijevamo ga ljubavlju koju osjećamo prema sebi.
Tags: psihoterapija
Kako nam afirmacije i vođenje „pozitivnog dnevnika“ mogu pomoći
08.11.2016. by admcjelovitostRazmišljate li o promjeni i vjerujete da su ljudi tijekom života sposobni za stalni osobni rast, nadgradnju i novo razumijevanje sebe, ovaj bi vas tekst mogao nadahnuti. Kao inspiracija poslužila nam je Virginia Satir koju s pravom nazivaju i „majkom obiteljske psihoterapije“.
U svom je radu Satir prvenstveno bila posvećena poboljšanju odnosa i komunikacije unutar obiteljske zajednice. U konačnici, njen je rad postao primjenjiv na sve oblike ljudske komunikacije – osobne te unutar obitelji, zajednice i društva.
Satir je vjerovala da iskustva savjetovanja i terapije kroz vlastito iskustvo traže od pojedinaca da dolaze u dodir sami sa sobom čime ih se ohrabruje da se suoče s problemima, da prihvate sadašnjost i otkriju unutarnju radost i mir.
Zbog svojih je doprinosa temama osobnog rasta i razvoja te obiteljsku terapiju među vodećim autorima toga područja.
Ovim tekstom i njenim afirmacijama za samopouzdanje želja nam je približiti Satir Model – snažan okvir za ispitivanje sebe, svoje situacije i svojih mogućnosti.
S tim vam ciljem prilažemo afirmacije za samopouzdanje i pozitivni dnevnik ili dnevnik zahvalnosti.
Afirmacije za samopouzdanje Virginije Satir pomažu na putu samorazvoja i promjene te sagledavanju sebe i vlastitih potreba na zdrav i podržavajući način.
Pozitivni dnevnik ili dnevnik zahvalnosti jedna je od korisnih tehnika. Premda će neki ideji bilježenja pozitivnih iskustava kao alatu u promijeni načina razmišljanja pristupiti sa skepsom, u nastavku nudimo objašnjenje njegove funkcionalnosti.
Ponavljanjem i ispisivanjem takvog dnevnika polako trenirate uočavati i one dijelove vašeg života koji često promaknu.
Često teže opažamo dobro, nego li loše iskustvo. Ovom tehnikom fokusiramo se upravo na sva ona dobra i pozitivna iskustva.
Jedan dan će to možda biti upoznavanje inspirativne osobe, drugi savladavanje nove vještine, sjajan obrok koji ste pripremili ili kompliment koji ste izmamili.
Bilježenjem različitih trenutaka postepeno povećavate područje vlastite svjesnosti, a time i sveobuhvatnost različitih životnih iskustava.
Kada vidite i dobro i loše i ugodno i manje ugodno, svoj um programirate za uočavanje različitih iskustava, a na taj način se otvarate za neka nova iskustva i promatrate život iz neke nove perspektive. Na taj način otkrivate sve više sebe, svoje različite polaritete, izbore, odgovornosti. Na taj način postajete sve više autentični.
U slučaju da ste po čitanju teksta dobili poriv da sve na sebi iskušate, prilažemo afirmacije za samopouzdanje i dnevnik zahvalnosti koji bi vam „eksperiment“ mogao i olakšati.
Predlažemo da oba otisnete.
Tags: afirmacije, cjelovitost, psihoterapija, virginia satir
Vlastita odgovornost za mentalno zdravlje i uloga psihoterapije
16.07.2015. by admcjelovitostU svakodnevnom životu susrećemo se s različitim poteškoćama koje utječu na naše mentalno zdravlje.
Važnost mentalne higijene i uloga psihoterapije i psihoterapeuta, u poboljšanju života, sve više izlazi na vidjelo.
U suvremenom svijetu redoviti odlasci psihoterapeutu, dok još nema konkretnih problema, uobičajena su praksa.
Kod nas postoji navika da se pomoć potraži onda kada emocije toliko prevladaju da nismo u stanju funkcionirati, kada ne možemo izaći na kraj s problemima, frustracijama i strahovima, kada ne vidimo drugi izlaz.
Međutim, trebalo bi na psihoterapiju otići mnogo ranije, čak i kada nema velikih problema, već samo dilema oko nekih važnih odluka, izbora, odnosa i slično.
U našem društvu generalno ne postoji svijest o odgovornosti za vlastito mentalno i fizičko zdravlje pa se ljudi obraćaju stručnjacima tek kada im je ono ozbiljno ugroženo, a o mentalnim problemima se ne usuđuju pričati ni s najbližima.
Preuzimanje odgovornosti za svoj život podrazumijeva i brigu o mentalnom zdravlju.
Ljudi zaziru od odlaska psihoterapeutu jer postoji stigma o tome što psihoterapija jest. Na sreću i u Hrvatskoj se polako briše stigma vezana uz odlazak psihoterapeutu.
Stigmu brišemo jedino osvještavanjem i upoznavanjem šire javnosti o psihoterapiji te njezinom pozitivnom učinku na naše mentalno zdravlje i kvaliteti života te stalnom edukacijom djece i mladih.
Prisutna je i stigma vezana uz to da je psihoterapija namijenjena samo za bolesne. Psihoterapija nipošto nije rezervirana samo za bolesne!
Današnja situacija u društvu, nezaposlenost, pad životnog standarda, stres, brz ritam koji nameće svakodnevni život, narušeni obiteljski odnosi i niz drugih posljedica suvremenog života, uvelike utječu na poremećaje zdravlja mentalne prirode.
Psihoterapija nema propisanu formulu rada, ona je prije svega osoban i visoko individualiziran pristup pojedincu, sa svim njegovim posebnostima i specifičnostima. Psihoterapijski proces je zahtijevan i dugotrajan proces. To je proces u kojem pojedinac emocionalno sazrijeva, jača svoje zrele obrambene mehanizme, neophodne za djelovanje u zahtjevnim situacijama. Pojedinac preuzima odgovornost za vlastite izbore (postupke, riječi, djela, raspoloženja itd.).
Psihoterapija nije čarobna pilula. Preduvjet efikasne terapije, pored vještine i znanja terapeuta, jest motivacija klijenta i njegova spremnost da uloži napor u zajednički terapijski odnos u kojemu je nužno povjerenje.
Za kraj bismo istaknuli: prevencija čuva mentalno zdravlje. Dobro je da se obratite psihoterapeutu i onda kada nemate velikih problema, već samo dilema što je najbolje učiniti i odlučiti kako bi određene periode u životu što efikasnije prebrodili. To može biti razvod, promjena radnog mjesta, selidbe, prilagodbe na novonastale planirane ili neplanirane situacije, kao i druge životne okolnosti.
Tags: mentalno zdravlje, psihoterapija
Copyright Cjelovitost 2015. powered by svinaweb +385 99 788 94 22 info@cjelovitost.hr
