Prvo znanstveno istraživanje o LGBT roditeljstvu u Hrvatskoj



prosinac 6, 2016 10:12 am Published by

Ako težimo društvu mira, stabilnih odnosa i mentalnog zdravlja, važno je participativno govoriti i o temama koje u javnosti izazivaju neslaganja, kako bismo ublažavali i razbijali predrasude. Jedna od takvih tema jest roditeljstvo LGBT osoba.

Iako u Hrvatskoj nije dopušteno usvajanje djece LGBT osobama, postoje djeca koja žive s LGBT roditeljima. To su često djeca rođena u heteroseksualnim vezama roditelja koje su prethodile. Drugim riječima, to su djeca koja žive među nama.

Promišljanje o ovoj temi potaknuto je mojim vlastitim psihoterapijskim iskustvom rada s djecom koja odrastaju s roditeljima istoga spola, ali i promocijom knjige „Ja nisam gay mama, ja sam mamakoja se održala u zagrebačkom KIC-u. Riječ je o prvom znanstvenom istraživanju te teme u Hrvatskoj.

Izaći iz zone komfora i poznatoga zastrašujuće je. Izlazak nas suočava sa strahom i vlastitim neznanjem. Nepoznato nas plaši. Ista je stvar sa situacijama, ljudima, životnim stilovima koji su nam nepoznati. Budući da nam je cilj širiti perspektive, na što nas suvremeno doba definitivno upućuje, odlučila sam se osvrnuti na rezultate ovog vrijednog istraživanja kako bismo opstali i punim plućima živjeli život u miru s različitostima.

ja_nisam_gej_mama_ja_sam_mama                                                Izvor: Facebook

Na promociji knjige bilo je vrijedno čuti razmišljanja znanstvenika i istraživača, psihologa i psihoterapeuta o temi LGBT roditeljstva. Posebno me dotaklo zapažanje Jasenke Pregrad koja je rekla da bi voljela da u hrvatskom jeziku postoji riječ za one koji nisu prijatelji, ali nisu ni neprijatelji, kao što i engleski jezik čini razliku između not friend/unfriendly i enemy/hostile jer tada bismo lakše mogli pojmiti da ‘’ako nisi sa mnom, ne znači da si protiv mene”. Što je velika životna istina i puno šira tema od ovog teksta.

Ukratko ću se osvrnuti na rezultate ovog kvalitativnog istraživanja o odrastanju uz roditelje istoga spola i njegovim implikacijama na razvoj djeteta.

Rezultati provedenog, kao i svjetska istraživanja koja se bave pitanjima mentalnog zdravlja LGBT osoba, pokazuju da je najviši pojedinačni izvor stresa i dubokih intra-psihičkih konflikata zapravo tretman društva, odnosno socijalno isključivanje i izolacija. Ono od čega djeca LGBT roditelja trpe nije roditeljska seksualna orijentacija nego upravo ta stigmatizacija društva. Zaključuju stoga da bi u ime djece bilo bi etično, moralno, ispravno i humano pogledati znanstvenim činjenicama u oči i prionuti destigmatizaciji pitanja roditeljstva LGBT roditelja. Neprihvatljivo je s etičkog stajališta i prema odredbama Konvencije o ljudskim pravima osporavanje prava LGBT osoba. Oni koji ga osporavaju temelje ga na brizi za rast i razvoj djece. Istraživanja (pa i ovo pionirsko hrvatsko) pokazuju da rast i razvoj djece nije ugrožen činjenicom što odrastaju u LGBT obiteljima. Kontradiktorno je da mnogi drugi čimbenici u općoj populaciji obitelji: nasilje i sukobi u obitelji, alkoholizam i siromaštvo, daleko više utječu na rast i razvoj djece pa se nitko nije latio društvene akcije kojom poziva na zabranu djece alkoholičarima ili, još bizarnije, siromašnima. Roditeljima i onima koji to žele postati države pomažu ili su barem dužne pomagati prema Konvenciji o pravima djeteta.

Tu dolazimo do dijela da LGBT ljudi imaju jednaka prava koja pripadaju ostalim ljudima. Definitivno namjera ovog teksta jest da diže glas protiv stigmatizacije onog što ne poznajemo dovoljno, a ugrožava neka naša uvjerenja i vrijednosti te da je sasvim zdravo i poželjno da ljudi razvijaju svoje kapacitete, da izdrže i istraže svoje različitosti u odnosu na druge prije nego što ih obezvrijede i odbace ili ih proglase ne-prijateljima. Pri tome ne smijemo zaboraviti na dobrobit djece, štoviše neka nas i ona potaknu na širenje obzora i toleranciju. Učimo ih svojim primjerom.

 

 

Autorica: prof.socijologije i gestalt psihoterapeutkinja Anja Melcher