Što je psihoterapija?

Psihoterapija je pomoć u krizi, kao i proces učenja o sebi i vještinama nošenja s vlastitim životom. Ona se bavi dijagnosticiranjem, razumijevanjem i planskim tretmanom smetnji, problema i stanja uslijed kojih je klijent došao.

To je specifična metoda i jedan od načina na koji klijent uspostavlja kvalitetniji odnos sa samim sobom, bolju funkcionalnost, cjelovitost i osjećaja zadovoljstva i dobrobiti.

Zajednička ideja svih psihoterapijskih pravaca jest da pojedinac svjesnošću i svojim racionalnim djelovanjem može utjecati na vlastite podsvjesne i biološki determinirane psihičke procese.

Korijeni tih saznanja leže u neuroznanosti i njezinim spoznajama o plastičnosti mozga i ideji da međuljudski odnosi mijenjaju neuropsihološke strukture. Što bi to značilo jednostavnim rječnikom u kontekstu psihoterapije? To bi značilo da je mozak kompleksan, dinamičan sistem osjetljiv na promjene te tim ima sposobnost adaptacije i reorganizacije u interakciji s okolinom. Ako primijenimo ta saznanja na utjecaj psihoterapije, na život pojedinca, dolazimo do jednostavne činjenice da se tijekom vremena kod klijenta mogu dogoditi neurobiološki mjerljive promjene, kroz subjektivno iskustvo koje je stekao u terapijskom procesu, u kontaktu s terapeutom.

Psihoterapijski rad doživljavam kao podršku i pomoć ljudima da bolje upoznaju sebe, a otkrivajući sebe i prevladavajući ono što ih sputava, oni se mijenjaju i rastu u skladu sa svojim punim potencijalima. To je ljekovit i podržavajući proces u kojem klijent uči o sebi, osvještava i otkriva neke nove dijelove sebe, bolje upoznaje samog sebe, vidi drugačije perspektive ljudskog djelovanja, razvija neke vještine koje do sada nije imao priliku, uči prihvaćati i vrednovati sebe, otkriva svoje skrivene snage i potencijale te niz toga. Kroz psihoterapijski proces dobiva podršku za razvoj te u sigurnoj i podržavajućoj atmosferi može eksperimentirati, s onim, s čim se obično ne usuđuje.

Psihoterapija na neki način otvara nove mogućnosti i to upravo jer otvara nove načine gledanja na svijet. To novo otkrivanje skrivenih dijelova sebe je poput otkrivanja novih krajeva i pejzaža, jednako uzbudljivo, ispunjavajuće i okrepljujuće, a psihoterapija samim tim predobra da bi bila rezervirana samo za bolesne.